O Jadu, gavranima i štreberskim ljubavima Intervju sa Edom Makdonaldom

Intervju sa Edom Makdonaldom

O Jadu, gavranima i štreberskim ljubavima

Izvor: geekgirlpenpals.com

Foto: Lou Abercrombie

Ako ste zaljubljenik u maštovitu, tvrdu i mračnu fantastiku, a još niste pročitali „Crno krilo“ Eda Makdonalda, mnogo propuštate. „Crno krilo“ je prva knjiga Makdonaldovog serijala „Vranino obeležje“. Druga knjiga „Vranin krik“ izašla je 21. avgusta 2018. Pred njen izlazak imala sam priliku da razgovaram sa Edom o Jadu, gavranima i štreberskim ljubavima.

Navedi 5 svojih najvećih štreberskih ljubavi.

U duši sam veliki štreber. Jasno je da mnogo čitam – naročito volim Robin Hob, Dejvida Gemela, Kejt Eliot i Džuli Džouns. Nekada sam strastveno igrao igrice (nekoliko godina sam radio kao moderator u igri „World of Warcraft“), ali ovih dana se ograničavam na gledanje strimova igrice „StarCraft“. Ali moj najštreberskiji hobi je verovatno mačevalaštvo – treniram, prevodim, tumačim i izučavam istorijske borilačke veštine iz dokumenata koji sežu u prošlost čak do 13. veka... Malo je opskurno, ali to volim.

Šta ti je poslužilo kao inspiracija da napraviš serijal „Vranino obeležje“ i svet u kojem živi Rajhalt Galharou?

Na samom početku nisam imao nikakvu posebnu inspiraciju, sem što sam imao predstavu o tome ko je Galharou i hteo sam da ispričam njegovu priču – sve ostalo je evoluiralo spontano tokom procesa pisanja. Završna knjiga je ispala veoma drugačija od onoga što sam prvobitno nameravao i uvek kažem da mi najbolje ideje padaju na pamet kad sam u pola rečenice dok pišem o nečemu drugom. Jedan primer je „phos“ magija, koja pomalo podseća na elektricitet. Pisao sam o dolasku mojih likova u grad, a ranije sam prošao pored jednog paba u Londonu na kojem je bio veliki crveni neonski znak, tako da sam hteo da u priču ubacim neki sličan znak. Iz toga je kasnije evoluirao ceo sistem magije. Uživam da tako pišem – to je kao da istražujem.

A šta ti je dalo ideju za tetovažu koja iskače iz kože kao živo biće i isporučuje poruku? Ili za Jad, koji je neverovatno bogat i deluje iskonski?

Tetovaža zapravo nije postojala u ranijim verzijama. Bio mi je potreban način da Galharouov šef komunicira sa njim, ali proces je morao da bude jednostran i hteo sam nešto što ne može da se dešava na svakih pet minuta (ne bi bilo zanimljivo kada bi suštinski imao mobilni telefon). Ali volim gavrane i vrane i nikada ne propuštam priliku da o njima pišem. A što se tiče Jada, to je u stvari ideja koju već dugo imam u glavi. Uvek mi se dopadao koncept o samoj zemlji koja pokušava da vas uništi. Takođe volim priče smeštene na pograničnim predelima – mislim da se tu odvija najbolja akcija i zato sam hteo pogranično područje koje izgleda jedinstveno i drugačije.

Gajiš li posebnu ljubav prema gavranima (kao i ja)? Zašto, ili zašto ne?

O, naravno! Gavrani i vrane prisutni su u mitologijama svih kultura na svetu – kada dolaze do onoga što žele, uvek su uspešni, pametni i nemilosrdni. Kao lešinari, takođe su tesno povezani sa smrću i predstavljaju odlične vesnike mračnih stvari.

Kakve knjige voliš da čitaš? Imaš li omiljenog autora, serijal, knjigu?

Trenutno čitam knjige Lija Čajlda (serijal o Džeku Ričeru) i slične trilere. Otkad pišem profesionalno, čitanje fantastike mi izgleda kao rad, jer ne uspevam da isključim kritičarski deo mozga. Ali trenutno gutam trilere i uživam u tome.

Šta najviše voliš u pisanju? Postoji li „najbolji“ deo tog procesa?

Ima nekoliko stvari u kojima zaista uživam. Recimo, kada se osvrnem na nešto što sam napisao i pomislim „Au, ovo sam potpuno zaboravio, a baš je dobro!“ i iznenadim se. Ili kada mi neko priča o delu knjige koji mu se svideo, a ja pomislim „Da! Upravo je u tome poenta i ti si je razumeo!“

Šta je sledeće? Ima li nešto izvan serijala „Vranino obeležje“ o čemu možeš nešto da nam kažeš? Ili kada će sledeća knjiga serijala?

Upravo sam završio prvu verziju treće knjige „Vraninog obeležja“ („Gavranov pad“) i izaći će na leto 2019. Radim na još nekim projektima i nadam se da će bar jedan od njih biti uspešan – ali za sada će sve ostati tajna.

Napomena: Intervju je iz 2018. godine.

Prevod: Borivoje Dožudić