„Bit idiot i nije neka divota“ Prikaz romana o Forestu Gampu

Prikaz romana o Forestu Gampu

„Bit idiot i nije neka divota“

Izvor: booksameya.in

„Da vam ja kažem: bit idiot i nije neka divota.“

Prvi deo ovog neobičnog romana je veoma vragolast. Nakon toga sledi nalet apsurdnih momenata koji preti da upropasti sam zaplet. To se neće desiti jer Grumovom pričom pripoveda Forest Gamp. On nam iz prvog lica svedoči o svom neobičnom životu, od slavnih početaka u timu trenera Brajanta, preko Vijetnamskog rata do putovanja Amerikom uzduž i popreko sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka.

Kao i većina idiota u književnosti, Forest Gamp je dosta pametniji od ostalih ljudi koje sreće. On nikako nije običan idiot. On je zapravo idiot koji je odličan u matematici, koji je sposoban da nadmudri kompjutere u NASA letelicama. Zato će naposletku završiti kao deo ekipe koja putuje u svemir, zajedno sa majmunom i prvom ženom astronautom. Svemirska misija će se završiti slupavanjem letelice u prašumama Nove Gvineje, gde će Forest naleteti na ljudoždera koji se obrazovao na Jejlu. Sve će se to odigrati nakon što Gamp upozna predsednika Džonsona i spasi predsednika Maoa od davljenja, što čitaocima potvrđuje da je posredi satira širokog opsega.

Za „Foresta Gampa“ se sa ponosom može reći da je jedan od retkih savremenih romana koji ima sopstvenu filozofiju. U njemu su prikazani različiti konflikti. Jedan od njih je odnos društva koje uvek gaji sumnje prema našem glavnom junaku, koje ga stalno omalovažava, dok Forest uvek uspeva da istera svoje. Ipak, najveći konflikt je onaj koji postoji u ljubavi između Foresta i Dženi, koja traje još od malih nogu. Oni su se, činjenica je, oduvek voleli, samo je Dženi bilo potrebno malo vremena to da shvati, jer će ga sporadično napuštati, početi da se drogira i pasti pod još nekoliko loših uticaja. Uprkos svemu, Forest iznova traga za Dženi i uporno pokušava da je ponovo osvoji. Ali usled tuge i bola prouzrokovanih traumatičnim detinjstvom koje Dženi prikriva, ona neprekidno odgurava Foresta od sebe.

„Možda sam idiot, al većinu vremena, u svakom slučaju, pokušavo sam da uradim pravu stvar – a snovi su samo snovi, zar nisu? Pa šta god drugo se desilo, ja kontam ovo: uvek mogu da pogledam unazad i kažem, barem nisam vodio dosadan život.“

Knjigu je u prvi mah možda teško čitati zbog načina na koji ju je Grum napisao. Pisao je onako kako biste na engleskom jeziku izgovarali reči, a da ne pominjemo gramatičke greške. Trebaće vam koncentracija! Ipak, kako strane odmiču, naviknućete se na Forestovo pripovedanje. Autorov pokušaj da piše knjigu kao „idiot“, kao da ju je Forest sam pisao, ovom romanu daje poseban šmek.

Knjiga je svakako neraskidivo povezana sa čuvenom ekranizacijom koju je doživela, te je poređenje neminovno. Dok je film nežan, simpatičan i poletan, knjiga je znatno mračnijeg tona. Teško je opovrgnuti da su knjiga i film potpuno različiti i da ih vezuje samo naslov i osnovna radnja. Jedina kritika koju ovaj roman može da dobije dolazi od onih koji očekuju da bude „lagan“ poput filma, ali ipak svi znamo da su knjige uvek bolje od njene ekranizacije.

Prevod: Aleksandra Branković