Crno na crno

Janjanin u svojoj trećoj knjizi (drugoj kratkopričaškoj zbirci) beskompromisno analizira karlovačku stvarnost, ispisujući povijest i budućnost bezizlazne pozicije stanovnika Karlovca kao metafore za sveopću letargiju i besciljnost suvremenog hrvatskog društva. Je li moguće da su središnja tema svakog „ozbiljnijeg“ razgovora - Hrvati i Srbi? Što“Hrvati i Srbi“ znače za generaciju rođenu osamdesetih godina, tik pred ratnu uvertiru, a zatim i sumrak ljudskosti? Moraju li oni patiti zato što su sve generacije prije njih također patile? Smiju li oni razmišljati o ičemu drugome? Zoran Janjanin ne odgovara na ta pitanja, on uzima olovku i u nekoliko crta skicira nakaznu sliku današnjice. Zbog toga je Janjaninove priče teško voljeti, lakše ih je mrziti, ali ih je nemoguće zaboraviti.