Pismo Grecu

Rijetke su i dragocjene knjige poput ove. Briljantna i očaravajuća, Kazantzakisova fikcionalizirana autobiografija čitatelja neće ostaviti ravnodušnim. Naprotiv, pristane li pratiti autora u njegovim traganjima za Odgovorom na Pitanje, pristane li razgolititi se pred sobom samim u onoj mjeri u kojoj se Kazantzakis razgolićuje pred njim, dopusti li mu da ga dotakne, pristane li pratiti ga dok se – na svojim živopisnim putovanjima po Grčkoj i europskim metropolama, kroz svoje dijaloge s Homerom, Budom, Kristom, Nietzscheom, Lenjinom i Zorbom, s pustinjacima na gori Atos i revolucionarkama u Moskvi – hrva s onim temeljnim pitanjima o kojima mnogi ne žele ništa znati, nakon čitanja ove začudne i nesvakidašnje knjige otkrit će da više nije ista osoba. Pored programatskog djela Askeza velikog grčkog književnika Nikosa Kazantzakisa (1883-1957), romana Bratoubojice i Sloboda ili smrt, u Sandorfovoj ediciji Izabrana djela Nikosa Kazantzakisa donosimo autorovu knjigu o spoznaji sebe samoga Pismo Grecu. „Najprije sam želio pronaći neki odgovor, svoj odgovor na sva svoja pitanja, a tek potom bih odlučio što želim postati. Ako ne saznam koji je smisao života na zemlji, kako mogu znati koji je smisao moga malenoga nevažnoga bića? I ako ne dam neki smisao svome životu, kako mogu početi djelovati? I nije mi bilo važno da pronađem (smatrao sam to nemogućim i uzaludnim) što je pravi smisao života, već što je smisao koji mu ja dajem svojim psihičkim i duhovnim željama. Nije mi bilo važno je li to pravi smisao ili ne. Bilo mi je važno da pronađem i da stvorim neki smisao koji će biti u skladu sa mnom pa da tako, slijedeći ga, usmjerim vlastite želje i mogućnosti. Jer moram živjeti u harmoniji sa svemirom.“ „Svaki čovjek u sebi, u srcu svoga srca ima jedan mistični centar oko kojega se sve vrti. Taj mistični vrtlog ujedinjuje naše planove i djela i pomaže nam da pronađemo ili iznađemo harmoniju svijeta. Jedni imaju ljubav, drugi žeđ za znanjem, treći dobrotu ili ljepotu, ili pak želju za bogatstvom i imetkom. I sve to podvrgavaju i podlažu toj centralnoj strasti. Jadan je čovjek koji ne osjeća da njime vlada neki apsolutni monarh. Život mu se nesavladan i nedosljedan podaje svim vjetrovima. Djede, naš centar koji je u svoj vrtlog zahvatio vidljivi svijet pokušavajući ga iznijeti na gornju razinu hrabrosti i odgovornosti jest ovo: naša borba s Bogom. Kojim Bogom? Divljim vrhuncem čovjekove duše kamo neprestano stižemo i koji nas neprestano uzdiže još više. “Bori li se itko s Bogom?” upitaše me jednom sarkastično. “A s kim bi se drugim borili?” odgovorih. Uistinu. S kim drugim?“ Nikos Kazantzakis (1883-1957), autor pjesama, romana, eseja, drama i putopisa, jedan od najvažnijih i najprevođenijih grčkih pisaca i filozofa 20. vijeka. Najpoznatiji Kazantzakisovi romani su Grk Zorba (1948), Kapetan Mihalis (1950) i Posljednje Kristovo iskušenje (1955).