![3 distopijska romana Šta sad da čitam?](/elektronske-knjige/page-assets/images/c4/c473d7_400industry-g9104a4529_1920.jpg)
Šta sad da čitam?
3 distopijska romana
Izvor: Laguna
Foto: Pixabay
Kada vam svet deluje mračno, možda je pravo vreme da se bacite na literaturu u kojoj su prikazane još mračnije verzije realnosti. Jer nema ničeg boljeg nego pronaći utehu među distopijskim listovima hartije.
„Životinjska farma“ – Džordž Orvel
„Životinjska farma“ Džordža Orvela nesumnjivo je jedan od najboljih kratkih romana koji su ikada napisani na engleskom jeziku. To je obmanjujće jednostavna priča koju mogu čitati i starija deca. Govori o pobuni životinja, napisana je u formi bajke, a ipak je možemo iščitavati na mnogo različitih načina. Jasno je da je posredi i satira i alegorija. Orvel nije imao nameru da sakrije o kom režimu govori ova distopijska priča, o kojim političarima, već je nemilosrdno parodirao. U svakom slučaju, kao što je to slučaj sa svim sjajnim romanima, „Životinjska farma“ je i dan-danas relevantna i u sebi skriva brojne večne istine.
„Krug“ – Dejv Egers
„Krug“ predstavlja veštu modernu sintezu sviftovske pronicljivosti i orvelovske sposobnosti predviđanja. Ovo je priča o Mej Holand, ženi u ranim dvadesetim koja je dobila posao u ogromnoj tehno-seksi kompaniji Krug, svojevrsnoj mešavini Fejsbuka, Gugla, Tvitera, PejPala i svih ostalih velikih onlajn konglomerata kojima smo do sada poverili svoje živote. Egersovo delo je toliko aktuelno i toliko precizno proniče u suštinu vremena u kome živimo da će u budućnosti verovatno uživati status jednog od najboljih satiričnih prikaza rane ere interneta.
„Uzvišenost“ – Darko Tuševljaković
U Beogradu bliske budućnosti, naizgled po svemu nalik sadašnjem, junakinja romana živi bez oca i sa majkom koja postaje senilna starica. Nema iskrene prijatelje, stalnu vezu i dobar posao, a u sebi još nosi bolne ožiljke iz prošlosti. Ispisan kristalnim stilom, „Uzvišenost“, moguće je, postaje tačka od koje se neće meriti samo savremena srpska naučnofantastična i fantastična književnost, već i granica smelosti kojom se umetnički kvalitetno hvata sadašnji duhovni trenutak. I zbog toga je Tuševljakovićev roman jedan od retkih za koji radi vreme.