Imaginarna majka

Imaginarna majka je kolektivna biografska studija majke u zapadnoj kulturi 20. stoljeća. Biografija je usredotočena na mitološko društveno utemeljenje žene u ulozi majke s jedne, i etnografsko svjedočenje žena o majčinstvu s druge strane. Presjecište tih dviju silnica prostor je brojnih napetosti i sukoba koje autorica osvjetljava uz pomoć povijesno-kulturnog i povijesno-sociološkog istraživanja vizualnih žanrova, prije svega fotografije, medijskih etnografija i različitih stručnih diskursa. Autorica majke i majčinstvo smatra ključnim ideološkim parametrom za utvrđivanje nacionalnih politika u 20. stoljeću — bez obzira na to radi li se o zapadnoj američkoj ili istočnoj socijalističkoj kulturi. U analizama koje potvrđuju tu tezu nižu se socijalističke partizanske majke, zapadne kapitalističke romantične majke, rasno obilježene crne i proleterske herojske majke, tranzicijske melodramatične majke — sve do “mame Jelke” i Jovanke Broz, umještene u granični prostor neodređenih majčinskih ikona. Stručni je diskurs dvadeseto stoljeće učinio “stoljećem djeteta”, podredivši tomu i slobodu žene da odlučuje o svojoj sudbini — i kao majke i kao nemajke. No ni stručnjaci ni ideolozi zabavljeni tim podređivanjem nisu primijetili da je, u suton socijalne države, došlo do prijenosa poslanja reprodukcije naroda na transnacionalne majke. Prof. dr. sc. Ksenija Vidmar Horvat (1966) je sociologinja kulture i komparatistkinja. Od 2000. godine na Odsjeku za sociologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani predaje obavezni kolegij Sociologija kulture, a bavi se i medijima, rodnom problematikom i globalnom kulturom. Znanstvenoistraživački joj je rad usredotočen na problematiku kulturne globalizacije, postsocijalizma, transkulturalne studije, kulturne identitete, manjine, sjećanje, pitanja postnacionalnog kozmopolitizma i europeizacije. Članica je uredničkog savjeta časopisa European Journal of Cultural Studies i ekspertne skupine za proučavanje romske kulture pri Europskoj uniji. Prikupila je i uredila klasične tekstove s područja filmske i televizijske teorije, suurednica je posebnih izdanja slovenskih časopisa Delta, Teorija i praksa te Časopisa za kritiku znanosti, a suurednica je i elektronskoga izdanja Velikog općeg sociološkog leksikona. Autorica je i urednica sljedećih knjiga: Ženski žanrovi (2001), Uvod u sociologiju kulture (2004), Globalna kultura (2006), Budućnost međukulturnog dijaloga u Europi: međupogledi (2008), Zemljovidi između. Eseji o europskoj kulturi i identitetu nakon završetka hladnoga rata (2009). Od 2009. godine je predstojnica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta. Od 2013. do 2016. bila je članica Komisije za istraživanje i razvoj Sveučilišta u Ljubljani.