Nikola Bertolino
O autoru
Nikola Bertolino rodio se 1931. u Buenos Airesu, u obitelji dalmatinskih iseljenika. Od 1935. je u Dalmaciji, jer mu se obitelj, zbog bolesti njegove majke, morala vratiti u domovinu. Tijekom djetinjstva i dječaštva živio je u Drveniku kod Makarske, Omišu, Supetru na Braču, Vukovaru, Širokom Brijegu, Rabu, Sinju, Dubrovniku, Zagrebu, srijemskom selu Golubinci, te u Staroj Pazovi, da bi u siječnju 1947. došao u Beograd gdje živi do danas. Tu je završio gimnaziju i studije francuskog na Filološkom fakultetu. Početkom 50-ih posvetio se prevođenju djela najznačajnijih francuskih i ruskih pjesnika. Njegov prevoditeljski opus obuhvaća djela Racinea, Hugoa, Baudelairea, Rimbauda, Apollinairea, Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Pasternaka i drugih. Bio je stručni suradnik na Filološkom fakultetu u Beogradu (Katedra za francuski jezik i književnost), pomoćnik upravnika Muzeja savremene umetnosti u Beogradu i dugogodišnji urednik u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (gdje je bio i glavni urednik) i „Nolitu“. Bio je predsjednik Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Nagradu „Miloš N. Đurić“ za najbolji poetski prijevod godine u Srbiji dobio je dvaput, oba puta za prijevod poezije Victora Hugoa: 1973. za prijevod knjige pjesama Crna sunca, a 2010. za prijevod poeme Bog. „Nolitovu“ nagradu dobio je 1991. za studiju Fenomen Rembo (koja je u njegovom prijevodu na francuski objavljena 2004. u Parizu pod naslovom Rimbaud ou la poésie objective), a 1996. dobio je Nagradu Udruženja književnih prevodilaca Srbije za životno djelo. Godine 2010., na Filološkom fakultetu u Beogradu dodijeljena mu je, „kao vrsnom i izuzetno zaslužnom frankoromanisti“, nagrada „Zlatna frankoromanistika“. Objavio je knjige eseja Glasnici neznanog i Pitanja o Crnjanskom.
Živi u Beogradu.
